URIFD Kutina

Dvodnevni izlet u Sarajevo

RAČUNOVOĐE OPET U POKRETU, OVAJ PUT SE I „NOĆILO“...

 

Pitomu slavonsku ravnicu i kušanje vina u pet stoljeća starom Kutjevačkom podrumu s prethodnog izleta, ovaj puta zamijenili smo bosanskim planinama i kušanjem nadaleko poznatih Sarajevskih ćevapa. Naravno, kao i uvijek, bilo je tu još nekih kulturnih i drugih sadržaja, jer i ono vino iz Kutjeva i ćevapi u Sarajevu podsjećaju nas na vrijeme vladavine Turaka, a u međuvremenu štošta toga se na ovim prostorima „izdogađalo“. Ostali su brojni spomenici, građevine, dokumenti i drugi svjedoci povijesti koje nam danas pokazuju i opričavaju turistički vodiči. Obišli smo poznate sarajevske građevine iz stare gradske jezgre kao što su: Obala Miljacke, Gradska vijećnica, Inat kuća, Latinska ćuprija (Principov most), Careva džamija, Baščaršija, Sebilj, Morića han, Gazi Husrefbegova džamija, Sahat kula, Bezistan, Ferhadija, Sinagoga, Katedrala, Saborna Crkva...

 

No, vratimo se na početak. Tradicionalno odgojeni i pomalo konzervativni, kakvi računovođe u osnovi i trebaju biti, predsjednici naše Udruge (misli se na jednog bivšeg i jednog sadašnjeg), dugo godina su odbijali svaku pomisao na organiziranje dvodnevnih izleta s noćenjem. Ipak, nakon dugog, upornog i argumentiranog uvjeravanja dijela članstva i (ipak malo) liberalnije tajnice Udruge, sadašnji predsjednik gospodin Ante Knezović popustio je pred snagom argumenata i prihvatio činjenicu da Udruga neće nimalo izgubiti na moralnom integritetu i stručnosti ako organizira izlet u kojem se planiraju sadržaji za dva dana i jednu noć. Rezultat je bio gotovo savršen izlet – predivna priroda, opuštajuća orijentalna atmosfera, ugodno putovanje i kvalitetan smještaj... Kao i uvijek, bilo je nekih dilema. Trebalo je, naime, odlučiti - da li prvo jesti pitu ili burek, kušati ćevape kod „Želje“, „Hodžića“ i/ili „Ferhatovića“, zasladiti se baklavama, tufahijama, piti bosansku ili espresso kavu ili...

 

I na kraju, jedna osobna impresija. Autora ovih redaka ovaj izlet i posjeta rodnoj kući Ive Andrića u Travniku vratila je u neke pomalo zaboravljene (lijepe) dane mladosti i probudila pomalo zaboravljene uspomene na čitanje (jedinog na ovim prostorima) Nobelovom nagradom nagrađenog romana „Na Drini ćuprija“, ali i „Gospođice“, „Travničke hronike“ i drugih djela ovog književnog velikana. Nažalost, većina današnje mladeži „googla“ lektiru i ostaje zakinuta za jedan kvalitetan dio duhovnog života, ljudskih vrijednosti i poruka koje u sebi nosi književnost. Knjigovodstvenim žargonom mogli bismo reći – nisu sve ljudske vrijednosti „duguje i potražuje“, kao što nam to nameće moderan stil i ritam života. Stoga je ponekad nužno zastati i na dan ili dva vratiti se u vrijeme Orijenta, Starog Beča ili neku drugu povijesnu destinaciju, kao što smo mi to učinili prošlog vikenda.

U nastavku pogledajte galeriju slika:

Pretraživanje

Posjetitelja

Danas9
Ukupno57482